Sjedili smo na terasi kod Tihane i čekali njezina brata da siđe. Na vratima se pojavio preplanuli ljepotan

Osjećala sam leptiriće u želucu i činilo mi se kao da on zna da mi je neugodno. Stalno me pogledavao i dijelio komplimente

Nisam se ni snašla, a Goran i ja već smo brijali nasred podija

Šetala sam po gradu s Majom, svojom najfrendicom i tražila badić za prvo ljetovanje bez staraca. Grad je bio pomalo pust, a rasprodaje u punom jeku. Činilo mi se kao da nikada neću naći ono što mi se stvarno sviđa i što mi dobro stoji. Dok smo se odmarale uz sladoled, Maja je pričala o dečkima koji ljetuju u mjestu gdje smo i mi trebale ići.
- Konačno imamo 16 i više nas nitko neće smatrati klinkama. Možda uspijem navesti onog bratovog prijatelja da me napokon ozbiljno shvati.
Njezin stariji brat Josip imao je 18 godina, baš kao i njegovi prijatelji s kojima je svake godine dolazio u njihovu vikendicu na ljetovanje.
- Zar misliš da će nas tvoj brat htjeti voditi van s njima? - pokušavala sam biti realna.
- Ti zaista na sve gledaš crno - nasmijala se. - Opusti se, ne mora nas on voditi van. Mi ćemo se jednostavno naći na istome mjestu gdje i oni. Kao da ih moramo pitati za dopuštenje da budemo vani gdje su oni. Bit ćemo im blizu i, ako su pametni, to bi im trebalo biti dovoljno - smijala se.
Kad sam stigla kući nakon uspješno obavljenog shoppinga, dočekala me mama koja je vadila kofere iz ormara.
- Tata i ja smo uspjeli dobiti godišnji od sljedećeg tjedna! - rekla je veselim glasom, dok sam ja osjećala kako mi suze naviru na oči. Mama je stala i pogledala me:
- Tina, jesam li nešto krivo rekla? Zar se ne veseliš odlasku na more s nama? - ova pitanja bila su potpuno nepotrebna, pa koja bi se tinejdžerka veselila ljetovanju sa starcima?! Kad se samo sjetim da sam ljeto trebala provesti s Majom, njezinim starijim bratom i njegovom ekipom... Bit ću tri tjedna sama na moru sa starcima. Kad imaš 16, to je jednako kao da su te osudili na smrt i dosadu. To sam popodne provela plačući u sobi dok su se moji doma užurbano spremali. Bungalov na Krku bio je rezerviran od sutra pa nije bilo puno vremena za svađu i plakanje. Nazvala sam Maju:
- Hej, stara, pa di si? - viknula je sretno.
- Maja, naše ljetovanje je propalo. Tvoje možda ne, ali moje definitivno da. - rekla sam plačnim glasom.
- Kako to misliš? Nije mi jasno - rekla je hladnim glasom.
- Pa idem na more sa starcima! - bila sam živčana. - Onaj lijepi badić nosit ću na nekoj penzionerskoj plaži, a moje ljetne haljinice pričekat će neko bolje vrijeme.
- Joooj Tina... - rekla je tužnim glasom. - Tako mi je žao što ne možeš sa mnom, ali ja sam na moru cijelo ljeto, možda ćeš moći kasnije doći do mene. Nemoj sad tugovati, izdržat ćeš, nije ni to najstrašnija stvar na svijetu - tješila me Maja. Ona je uvijek bila optimist, čak i u situacijama kad sve propadne.
Sljedećeg jutra zaputili smo se na Krk. Vrijeme je bilo prekrasno, čak smo se stigli i okupati. I tako su krenuli dani dosade. Jedan za drugim, prolazili su sporije nego ikad. Svaki put kad sam okrenula glavu, vidjela sam neko društvo kako se zabavlja na plaži igrajući picigin, kartajući briškulu, mlade kako uživaju u suncu i moru bez staraca! Odlučila sam se povući u hladovinu sa šeširom na glavi i dobrom knjigom kad mi je doletjela lopta ravno pod noge. Bacila sam je prema curi koja mi je izgledala poznato.
- Tina, jesi li to ti? - upitala me. Kad se približila, skužila sam da je to Tihana, cura koja je išla sa mnom u prva četiri razreda osnovne škole.
- Joj, pa to si ti! - rekla sam i jedna drugu smo zagrlile. - Nisam te vidjela već sigurno dvije godine, kako ti je samo kosa narasla!
- Pa i ti si se promijenila! - nasmijala se srdačno. - Hoćeš nam se pridružiti? - upitala me. - Mi cure igramo odbojku u vodi.
- Naravno! - prihvatila sam poziv. Nakon toga sve mi se činilo lakše. Konačno sam našla društvo s kojim ću moći uživati na moru i koji su mlađi od 40 godina! Istina, upoznala sam se s pet cura, ali bolje i to nego sjediti sama u hladovini. Tihana i ja bile smo dobre prijateljice u osnovnoj školi i tek sam sad vidjela koliko mi puno znači što smo ostale dobre i nakon što se preselila u Varaždin s roditeljima. Sljedećih nekoliko dana nadoknađivale smo sve prošle godine, pa iako smo se i jedna i druga promijenile, i dalje smo se super slagale. Zajednički odlasci na plažu i večernji izlasci postali su uobičajni. No ja još uvijek nisam vidjela onog pravog zbog kojeg bi mi srce malo brže zakucalo.
- Čula sam da večeras dolazi neka grupa u Malinsku, pa ako hoćeš, mogu nagovoriti brata da nas odveze na koncert - rekla je jednog dana dok smo se sunčale na plaži. Tihana je imala tri godine starijeg brata Gorana, koji je studirao pravo u Zagrebu, no ja ga nisam vidjela otkako sam imala 10, a on 13 godina. Sjećala sam se samo kako nam je uvijek punio torbe papirićima i lijepio ljigavce za bilježnice kad smo pisale zadaće.
- Pa može, ako njemu nije problem - rekla sam razmišljajući kako nagovoriti starce da me puste van do tri-četiri ujutro. - A do kada bismo ostali? - upitala sam je, a ona je shvatila da se radi o škakljivoj temi.
- Ne brini ništa, ostat ćemo dokle god oni budu ostali. Ako hoćeš, reći ću svojoj mami da pozove tvoje večeras kod nas pa će ih biti lakše nagovoriti.
Ne trebam ni reći da se na mom licu pojavio osmijeh od uha do uha te smo istog trena odjurile u vodu.
- Tina, ti znaš da večeras idemo kod Tihane? Što još radiš u kupaonici? - vikala je mama na mene te večeri. Okupirala sam kupaonicu na sat vremena i već tolika buka. "Ako mi je ovo jedini pravi izlazak na moru, onda barem moram izgledati sjajno!" - razmišljala sam u sebi. Odlučila sam odjenuti svoju cvjetnu haljinicu koju sam kupila za vruće ljetne noći i namazati oči roza sjenilom. Na kraju sam još stavila neku sjajnu kremu sa šljokicama i izgledala sam stvarno super.
Sat vremena kasnije sjedili smo na terasi kod Tihane i čekali njezina brata da siđe. Na vratima se pojavio neki preplanuli ljepotan i rekao:
- Dobra večer! O, pa to je ona mala Tina! - pružio mi je ruku, a ja sam osjetila kako mi ruka lagano podrhtava. Goran je bio pravi komad! - Idemo cure? - pitao nas je. Progutala sam knedlu u grlu i rekla:
- Da, naravno! - osjećala sam leptiriće u želucu i činilo mi se kao da on zna da mi je neugodno. Stalno me pogledavao i dijelio komplimente.
- I cure, vidim da ste se sredile, sigurno namjeravate upoznati nekakve komade? Koga biste radije, Čehe ili Nijemce? - zafrkavao nas je dok smo se vozili. Tihana ga je samo ironično oponašala, a ja sam mu mudro odgovorila:
- Ja ne govorim ni njemački ni češki pa ću se morati držati naših dečki.
On se na to nasmijao.
- A onda će se nekome večeras posrećiti! - pogledao me u retrovizoru. Osjećala sam kako između nas postoji neka vibra, nešto što ne osjetiš kad pričaš sa svakim dečkom. Čim smo ušli u disko, Tihana me odvukla u WC:
- Tina, Tina, kakva je ono bila spika u autu? - upitala me mažući svoje usnice sjajilom.
- Ne znam, Tihana, oprosti, ali nisi spomenula da ti je brat pravi komad - odgovorila sam joj smješkajući se. Kad smo izašle iz WC-a, ugledala sam kako Goran pleše s nekom zanosnom plavušom. Cura je izgledala super i bila je malo starija od nas. Moje lađe ponovno su potonule. Tihana me samo povukla za ruku i uskoro smo razmjenjivale brojeve mobitela s nekim dečkima iz Zagreba. Činili su se umišljenima, ali brojevi u mobitelu uvijek dobro dođu kad nam postane dosadno. Bilo je puno ljudi, no kroz toliku gužvu uspjele smo se probiti i do šanka.

Kraj priče pročitaj u svom novom Teenu